Ko te sisa, sisaj se sam
Inace, ucimo dok smo zivi, pa tako svakodnevno ostajemo u soku pred novim spoznajama. U fazi zapleta moram iznit par stavki vrlo bitnih za nadolazece stivo.
Prvo, najzad smo dobili famoznu zelenu kartu. Ovih dana, nedavno. Nevjerovatno ali istinito. Jos se stipam. Sanjam li?
Uz to je taman i Vanja dostasala do kindergartena pa su sad obadvi cure u skoli po cili dan, nema vise SAHM oliti ga Stay-At-Home-Mom furke, u prevodu - u mom slucaju - culenja doma s dicom bez prava na radnu i vozacku dozvolu.
I trece, preselili smo se iz one samoubilacke njujorske kvadrature u ovu koja odgovara ne samo normalnom zivljenju vec i mojim buducim radnim idejama.
Tako sam ja, zbrojivsi prvo, drugo i trece nabrojano, poduzela razne korake za doma otvorit likovni vrtic i kreativne radionice, nesto u tom stilu. Racunam ne moram putovat nigdi, nemam sefa da me tlaci, doma sam za moju dicu, posal mi je gust, a usput ga i znam radit, sve u svemu super kombinacija.
Odradila sam razne nuznosti tipa preglede, cjepiva, provjeru ko sam-sta sam, tecajeve, puvanje u lutka, sve sta triba. Dobila sam povelju s indijancem na grbu kako sam registrirana, a kucica je prosla inspekciju od drzave pa smo i taj neophodni papir rjesili. Eto toliko sta se uvoda tice. Ajmo dalje.
Sad sam, u fazi reklamiranja te svoje tvorevine, narucila oglasnu tablu i natpis za na vrata, pa se sitila da bi morala provjerit kako uopce smim tu tablu izlozit, jel smi stat samostalno, u travi ili isprid kuce, na kakvom nosacu, ili mozda smi bit samo na fasadi, ima li propis o tome koliko velika smi tj. ne smi bit...
A naravno da mi nije palo na pamet da ova moja narucena tabla spada u neku od nabrojanih krajnje pesimisticki zamisljenih zabrana, nije nesto velika ili agresivna, stovise sasvim je umjeren izbor velicinom, bojom, dizajnom, materijalom, pa cak i sadrzajem. Mislim se kakvi su ovde sa propisima za sve i svasta, jos ce mi rec da je mogu samo na fasadu zalipit i to sa slovima ne vecim od 10 centi, nesto u tom stilu je bilo za ocekivat. I, kao sto se vec naslucujue, slijedi zaplet.
Sta dalje bi? Kakvo iznenadjenje!!! Ne smi se uopce NIGDI NIKAKVA tabla ili natpis obisit, ni na vrata ni na prozor ni na fasadu ni samostojeci ni prilipljeni ni zakaceni, nema sanse, NI POD RAZNO.
Moja debil-faca s uzdignutim obrvicama, GULP? Znaci nista od ljudi sta prolaze kraj kuce, oni ne mogu vidit da TO ima TU? I kako cu ja onda reklamirat posal ako se kuca ne smi ni nekako oznacit da se zna di je to?
Ono sta mi je teta na to hipoteticko pitanje odgovorila nije ni bilo u duhu pitanja, ni nalik. E, kaze, ne smi se ni radit nista od doma: “NO HOME-BUSINESS ALLOWED IN THIS TOWN!” - rece ona to meni na telefon zloslutno se cerekajuci, i jos me na kraju pocasti sa ‘LEJDI’. Da je rekla MEM ili MIS ili MISIS, to bi sve bilo uredno, ali LEJDI? Parilo mi se u momentu ka cista provokacija zavi mog divnog, besprijekornog engleskog ili ko zna cega, ruznog vrimena vanka ili gladne ure pred rucak.
Ali mani babu visticu, ma sta to ona meni govori? Ko je ovde lud? Zovem te drzavne sluzbe koje su mi dale tu dozvolu i drzale tecajeve, pitam sta je sad ovo odjednom, pozalim se na groznu zelenu vjesticu iz “Carobnjaka iz Oza” sta zeza ljude na telefon kad nazoves gradsku upravu pitat za bitnu informaciju. E, ne brinite nista, to oni u upravi grada ne znaju, neka samo nas nazovu ako vam dodju pravit probleme. Ponovo: ko je ovde lud? Cesem se po glavi, bidni majmuncic, izvozalo me uzduz i popreko, prepucavaju se izgleda priko mene gradska vjestica i drzavna bakuta … Kulminacija radnje, naslucuje se, tu je, prijeteci pulsira…
I kaze onda meni drzavna bakuta lipo, ljubazno i natenane, ka da me pripoznala malu bidnu sta joj malo duze triba: “Pa postoji gospodjo letak, pa ga lipo ostavite svome frizeru, u obliznjoj skoli, u vasoj samoposluzi kraj kuce, u doktora u kojeg idete, u zubara, da tamo fino ljudi koje bi to moglo zanimati vide… I NARAVNO, BEZ ADRESE, ZELIMO OSTATI U POVJERENJU (CONFIDENTAL)…” A ja opet masem obrvicama - MOLIM? Jos bisera? Zar vec? Uf, sta mi se prosrecilo danas! Znaci reklamiraj se bez adrese, skini s kuce sve oznake di se nalazis, i sta jos, ne otvaraj nikome vrata i ne dizi slusalicu? Ima li toga jos, daj gruhni odma sve vamo, nemoj me stedit??! Pa po kojoj svemirskoj formuli bi ljudi tribali uopce saznat ista o toj firmi ako ne smim nikom rec ni da postoji ni di se nalazi? I jos mi govori da bi tribala napec kolaca pa odnit kad idem tako negdi tipa biblioteka ili skola pitat da ostavim te svoje bezimene letke, tako da se upoznam i pocastim ih… A? ARE YOU TALKING TO ME? JEL JA?
Ko me zna umrice od smija na taj nemoguc, krajnje nezamisliv prizor. Prvo zato jer ne znam pec kolace, mogla bi cilo tajnistvo skole otrovat ili bar okrezubit svojim rijetkim pokusajima penjanja na prste za privirit bar priko prve skaline kulinarskih visina. A onda sve ostalo po redu, nisam ja uopce takva cunka, ni nalik! Usputne carke s nepoznatim ljudima ili tzv. “small talk” – dalje od mene, za to sam totalni antitalenat! Uza sve to, ne idem u frizera, sisam se sama. Nikad nisam bolesna, ne idem u doktora. Drzim fige da me ne zaboli zub da ne moram ic u zubara. Samoposluga je bogu kraj noge, Pero jednom sedmicno sidne u auto i donese svega. A doselili smo se ovo lito, tako ako ponekad ipak i oboljevam ili popravljam zube, “moj” doktor i zubar su ostali u Kvinsu, ovde jos nisam nove ni pronasla, a kamoli s njima dosla u fazu “evo svjezih kolacica”! I kako bi uopce ikad mogla doc u tu fazu u ovom otudjenju od odnosa koje svugdi vlada kao uobicajeno ponasanje, a u kombinaciji s mojim gore spomenutim antitalentom po pitanju te ocito najvaznije osobine neophodne za opstanak medju ljudima ? Mozda da sam rijetki starosjedioc i uz to jos i super-ekstrovert, a nisam ni jedno ni drugo! I u kom to malom smisnom gradicu ona zivi, nije mi jasno?
A mozda da uposlim miss Marple kao glavnog covika za dodire s javnoscu, to bi bila dobra ideja? Promucurni citaoc mogao bi mozda naslutit da su moje predodzbe na ovu temu u blagom odmaku od predodzbi bakuta iz kompetentnih gradskih struktura. Ali ako su one kompetentne, mozda sam ja upala u krivu pricu? Poludit. Slijedi rasplet.
Elem, tabla jos nije stigla, a kad dodje ne znam sta cu s njom, obisicu je u zahod, pa kad se buduci roditelji buducih klijenata odu popisat da se site di su. Bice tu materijala za pisace oba spola, jedna tabla iznad vodokotlica, druga na suprotni zid. Pa nek citaju i vjezbaju vratne misice. Ili cemo table kao ovlas rasporedit po prostoru, tako kad budem slikavala dicu u jeku stvaranja mogu poklanjat roditeljima slike njihove dice s reklamom uvijek diskretno prisutnoj u pozadini. Aj nesto cu vec smislit, prigoricu vec te table.
Odma sam se domislila, narucicu magnete za auto. To je slija ista ka i na toj tabli samo nastampana na magnetnoj podlozi, prilipis je i odlipis po potrebi, a ako uzmes najveci format raskalasi se priko cilih vrata. Pa ce Pero parkirat isprid kuce, a ja pljunit nalju na vrata. Lipo kad ljudi s dicom budu setali oko kuce (jer trenutno niko ne seta, zadnji sta je seta pretvorija se u skulpturu od leda), da im se mozda posreci pa da vide da i nesto njima zanimljivo postoji u neposrednom komsiluku. Upravo blizina i je bitan faktor, to je silno veselje kad nadjes nesto sta ti je na par minuti setnje a ne na po ure voznje. Joj razlike, drasticne! Necemo (vise) kukat, s ovakvim problemima treba samo odma smislit kako rjesavat prepreke, pa i ovakve glupaste, sta da se radi.
Nasla sam jos jednu dobru alternative kolacima i setanju po frizerima i pedikerima pa sam dizajnirala i narucila stampat par stotina informativnih kartolina koje bi bas danas postar triba rasparcat svim domacinstvima s dicom pozeljnoga uzrasta, a u odredjenom radijusu oko nase kuce. Tako ce svi koji bi eventualno na prolice prosetali s dicom za ruku vec imat informaciju u glavi. Kad vide (omanji) logotip na vratima i izmagnetirano auto isprid kuce sitice se da su isti prepoznatljivi dizajn vec vidili. Odakle mi je ovo poznato? Iz frizera? A da se ja ipak (prvi put otkad sam u Americi) odem osisat kako triba?
I eto nam lipoga zakljucka, mada ovako vec u naslovu naveden malo smisno zvuci bez kvacica na s...
|
